Filigranski pločnici




1. TKO TO TAMO PJEVA
2. '68
3. VOLIM TE KAD PRIČAS
4. NE PRODAJEM NASMIJEŠENOG PSA
5. PROLJEĆE JE 13. U DECEMBRU
6. AKO ZNAŠ BILO ŠTO
7. LJUDI SAMOĆE
8. STRAH OD SMRTI
9. ROLL OVER JURA
10. NAIZGLED LIJEPA
11. HLADAN KAO LED
12. I NIKOM NIJE LEPŠE NEG JE NAM
13. IRAN
14. ČUDNE NAVIKE
15. NJIE O.K.
16. TANKA CRNA LINIJA
17. PAVEL
18. GOMILA NESKLADA
19. SLUČAJAN SUSRET
20. KAO TI I JA
21. PUT ZA KATMANDU
22. STRANKINJA S PLAVI EYES
23. ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
24. HLADNI PRSTI
25. 32-956
26. GORKI OKUS
27. FILIGRANSKI PLOČNICI

Sve pjesme je napisao Branimir Štulić

Branimir Štulić - vokal, gitara
Boris Leiner - bubnjevi, vokal (solo u "Ne prodajem nasmiješenog psa")
Mišo Hrnjak - bas, prateći vokal (piano u "Naizgled lijepa")
Miroslav Sedak-Benčić - saksofoni, flaute, orgulje i piano

Snimljeno za 4 tjedna u ožujku i travnju '82.





TKO TO TAMO PJEVA

kamo dalje rođače

iz pijeska vire krunisane glave
što to rade
prde u prašinu

čini mi se rođače
da je standard pokvario ljude
jedu govna i sanjare

bit će bolje rođače
skini medalje i napuni sale
ulici trofeja ponestaje snage
ostavljene djevojke
narkomani i bludnice
uzdaju se u tebe

blindirani brodovi
vozili te na četiri strane
zbilja si bio dosljedan
i velikodušan rođače

raspolagati tuđom mukom
nije mala zajebancija

'68

doktore što se to događa sa mnom
osjećam se čudno
imam 37 godina i vrijednu diplomu
uznemiruju me noćne polucije
boli me glava
profesor sam na srednjoj školi
tamo predajem neka lijeva prava
onanija mi je redovna
mjesečna plaća mizerna

što da radim bez akcije čitavi dan

dok sam bio student
ružio sam često
čitao praxis
polemizirao vješto
anarhizam mi je bio u krvi
svi na barikade
sanjao sam kako vodim proletere mlade
a danas doktore pomozi mi
teško mi je vjeruj mi

što da radim bez akcije čitavi dan

moje društvo ordinira od 19 do 22
ono niti eksa
niti galami
zuri u prazno i truli
šljakeri spavaju po tramvajima
djeca se ljube na ulicama
noći su frajerske i uvijek na smetnji
noći su samo na smetnji

ja sada idem iz ovih stopa da se bacim
ravno u savu

šezdeset
osam šezdeset
vratit će se opet
osam šezdeset

VOLIM TE KAD PRIČAŠ

volim te kad pričaš
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kostiju
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne želim da te odvlačim daleko

riječi poput bajke
smiruju čamotinju
ne brini
netko pamti svaki tren u godini
sve vaše šetnje razgovor
a ti još razmišljaš
vjeruj mi

gledaj molu malu kako ide niz ulicu
primjećuješ li boju na njenom obrazu
danas je prvi dan u proljeću
i ona uživa kao da je posljednji

NE PRODAJEM NASMIJEŠENOG PSA

ne prodajem nasmiješenog psa
zaboravi na to
dan ranije šećući kroz park
on me upoznao s njom
malo sreće
ponekad
igrao sam crveno
žeton
kao sladoled
lijepio se za moj stol
negdje ispod u toplom flanelu
slika
želiš li crnu ljubav
barska dama s kosom od zlata
jutro
lopovska noš

PROLJEĆE JE 13. U DECEMBRU

proljeće je čak i u decembru
trinaestog
ili bilo kog drugog
proljeće stoji iza barikade
s podignutom rukom
zar sumnjaš u svoju djecu
misliš da ne pamte
kaži
da li te pitaju za put prema nebu
cijena je sigurno visoka
kaži
da li te pitaju s bijesom u sebi
ne tajeći ništa
ne htijući mnogo osim života

o čemu razmišlja obrisano lice
između dva osmijeha
i nakanom tamnijom od noći

o čemu razmišlja dok zuri u tvoju ženu
stvorenje niotkuda

možda te provocira

AKO ZNAŠ BILO ŠTO

ne znam što da radim sa sobom
na što misli da bacim
eto polako stvaram pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što

želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapućem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kažem oh ti ludo jedina
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što

LJUDI SAMOĆE

netko me voli
sanja o meni
gleda me kradom
ali ne znam tko

netko me voli
dok lutam gradom
prelazi cestu
isto kao i ja

zavirujem u gomilu
promatram svijet
netko me traži
ali ne znam gdje

netko me voli
dušu mi nudi
netko je stranac
isto kao i ja

produži dalje
neonska sjeno
izdaje te
želja u očima

večeras se ponovo
raspitaj za me
stavi ruke u džepove
i kreni u noć

STRAH OD SMRTI

jednog dana saznat ćeš
za sve učinjene gadosti
ne prepuštaj se melankoliji

idi dalje

kad me više ne bude
i kad dođu po mene
ne prepuštaj se melankoliji

idi dalje

netko noću uvijek nastrada

čovjek
u dnu ulice čita krive novine
ne prepuštaj se melankoliji

idi dalje

slabo igraš bakice
zar su tvoji poroci strah od smrti
i loše sjećanje
kao da se ništa nije dogodilo
hvala bogu
krivi su oni drugi

ROLL OVER JURA

živi u sesvetskom kraljevcu
zovu ga jura
ako te to baš zanima
on se dobro fura
obožava bedževe
kožne hlače i tambure 
pa viče yeah

sve bi dao da se proslavi
i tu nema tajni
da ga žene lijepo gledaju
da postane glavni
ima dosta godina
svirka mu je zadnja prilika
pa viče yeah

ponekad se noću probudi
sanja samo ono što želi
hoda cestom kao mjesečar
pa i tada na sav glas
tužno viče yeah

STIDLJIVA ŽENA

kažeš sanjala sam te sinoć
pitaš me kad ću ti doć
kažeš željela sam te pred zoru
osjećam ljubav je to

stidljiva ženo na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva ženo izdaje te iz očiju sjaj

govoriš ni mnogo ni malo
sve onako slučajno
igra svjetla u tvojoj kosi
naizgled lijepa si

stidljiva ženo na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva ženo izdaje te iz očiju sjaj

HLADAN KAO LED

krenuo sam u vienu
da pronađem svoju djevu
nisam znao što da radim
išso sam tamo prvi put

hladan kao led
ubilo me beznađe

austrija zamlja teška
za hodače sivih cesta
klasni mir i takve trice
ustajala žabokrečina

hladan kao led
ubilo be beznađe

stara viena dobro ime ima
lijepo ime koje znaju svi
al djevojke na ulicama ničemu ne vrijede
i kriplovi su česta i svakodnevna stvar
rekoh spasi bože osterreich

I NIKOM NIJE LEPŠE NEG' JE NAM

e moj frajeru ti si naivan
ako misliš da to pali kod nas
imaš dobar dribling a praviš se lud
tebe treba na sud
zar nisi sretan što si tu
nije bolje ni u snu

i nikom nije lepše neg je nam
samo da je tako svaki dan
nogomet je prava stvar
mi smo savršeni par
stari ti i ja
mi smo kmeta dva
tebe oče volim ja
abada abada

izvini treneru nisam bio budan
nisam znao da je teren tvrd
izgubio sam loptu
fulao sam šut
nemoj mene na sud
ja sam sretan što sam tu
nije mi bolje ni u snu

i nikom noje lepše neg' je nam...

IRAN

rasap ludosti i
sjedeći na jastuku
imam pretvara moru u teheran
labirint
procesije
i iznad svega egzaltiranost
bog vrednuje prestiž glupošću
stanice očaja
dovedeni na stadion
umiru
prije nego što čuju plotun
stanice očaja
prizivajući alaha
gledali su jedni u druge


ČUDNE NAVIKE

ona ljubi preko volje
ponekad mi dopušta
da se igram njenim tijelom
želi drugog kraj sebe
ona ljubi preko volje
vjerujem da nije zla
ali ipak ima čudne navike

zaposlila se preko veze
tako bolje folira
nema respekt za moj novac
uvijek me provocira
ona ljubi preko volje
vjerujem da nije zla
ali ipak ima čudne navike

dolazi mi iznenada
kada to ne očekujem
traži razlog da mi spusti
uvaljuje mi komplekse
ona ljubi preko volje
vjerujem da nije zla
ali ipak ima čudne navike

NIJE O.K.

znaš
nije u redu način
na koji iz mene rade
budalu

mogu
da psujem u mraku
da navijam za ono
što misle da vrijedi

i dalje pazim na svoje ruke
u kaputu od crvene čoje
nije važno još jedan dan
i izgubit ćeš me zauvijek

TANKA CRNA LINIJA

predstava je završena slijedeći put
ne diraj moje lice ispod pepela
sa svojim crnim biserima oko vrata
ti si tanka crna linija

pusti neka vrijeme traje
zamisli da imam 78 godina
i namještenu sobu s pogledom na sat
sva je prošlost iza nas

lice ispod pepela
tanka crna linija

predstava je završena
slijedeći put dosegni rukom glinenu
figuricu
pravi razlog samurajskih filmova
tanku crnu liniju

treba li da saznaš kamo odlazim
izmišljajući potrebu za promjenom
treba li da saznaš sve što osjećam
vrati se u ladicu

lice ispod pepela
tanka crna linija

PAVEL

pariz ti je dao sebe
dio neba zauvijek
što te muči na kraju puta
sjećaš li se španije
zanima me da li bi opet
išao u rovove
oh pavel
neman je pred vratima


govoriš mi o ideji
o patriotizmu generacije
da li je to skup interesa nekorisnih ljudi
ili nešto vrijedno robije
razgovarajmo o slobodi
sjećaš li se španije
oh pavel
neman je pred vratima


GOMILA NESKLADA

bolje pijan nego mrtav
govore vojnici
koja vajda od vizije svirepe tišine
baci pogled na ulicu
nitko se ne smije
kao ja
gomila nesklada
digli su te visoko u zrak

riječi gopspodaru sijeku kao nož
za mene si srce uvijek bio stranac
riječi gospodaru kvare tvoje snove
ne dam da uživaš

sutradan isti doušnici traže moju glavu
njihov prst je na orozu
nišane svoju metu
zadnji korak pred odlazak
vidim kako padaš
kao i ja
gomila ne oprašta
digli su te visoko u zrak

riječi gopspodaru sijeku kao nož
za mene si srce uvijek bio stranac
riječi gospodaru kvare tvoje snove
ne dam da uživaš

SLUČAJAN SUSRET

mirni idem u susret
smirujem se uz put
i zvjeram oko sebe 
kao slučajno sam tu
mirna me vodi u bife
sjeda kraj mene
dok ja pričam bez prestanka
vrijeme ističe

a ja ne želim da se blamiram

mirna sva u seksu
pročitala me insiniktom
kad se smije cijelim tijelom
narod uživa
stižu neki ljudi
mirna ih poznaje
pridružuju se nama
onda mirna kako si

a ja ne želim da se blamiram

slučajan susret
lica u tami
misli me stalno progone
svlačim je pogledom
zamišljam je golu

mirna želim da te okrenem

KAO TI I JA

dijete u noći
kao ti i ja
stranac u prolazu
kao ti i ja
cvijeće na granici
tone u san

žena u krevetu
kao ti i ja
dodir usana
oznojena tijela
daleko od ljubavi
kao ti i ja

jutro na obali
kao ti i ja
napušteni brodovi
plivaju lijeno
rastočene olupine
kao ti i ja

PUT ZA KATMANDU

usrana šminka defilira našim putem za
katmandu
razvit ćemo tamna jedra na vjetru 
kao nekad
prokleta mogućnost izbora mora da 
postoji
idemo za katmandu

STRANKINJA S PLAVI EYES

da li znadeš da te volim
strankinjo s plavi eyes
na moru kada ljeto dođe
mi smo savršeni par
ja ljubim tvoj dolarski džep
i tvoju nježnu put
konvertibilna ti si
ja grabim sve što daš

come on
strankinjo s plavi eyes

zadovoljstvo što ti pružam ja
nenaplativ ti je trud
mjesec dana curo u godini
ja radim kao lud
daj mi samo da predahnem
pa ću opet biti kao nov
nezasitna tvoja ćud
hoće još pa još

come on
strankinjo s plavi eyes


ŽIVOT OBIČNOG TEMPA

boce s benzinom su napunjene
kada kreće svadbena povorka
lutko suviše si pila prošle noći
svijet je sužen između trepavica
nalik na ličinku što čuči u mraku
i krade zadnje trzaje sna

u mojoj sobi zauzimaš kraljevski dio
i dok se treseš kao razjebani taksi
odnekud dopiru krici ljubavi
i psi laju u susret danu
danu običnog tempa
i osamnaest karatnog razočaranja

putuj kroz život s velikom glavom
život običnog tempa
i osamnaest karatnog razočaranja

HLADNI PRSTI

baj baj emilija
momci su na obali
hladni prsti naviru kroz san
njihovi korijeni
bijele krijeste valova
umiru pred tvojim očima

izdaleka dolaze
razuzdani moćnici
ljubavnici
godine
osjećaš li stradanje
milijuna glasova

upravo stojiš iznad njih

32-956

običnim danom ona se pretvara
u dio personala bez talenta
radi mehanički nervozno gleda na sat
u mislima daleko ne zaboravlja

32-956
to je broj koji odavno zna
i tek mu tada kaže nedostaješ mi sad
32-956
često zvoni kada opusti grad
ona voli da priča da razgovara

običnim danom ona odbija
da razmišlja o sebi da se forsira
daje ono što mora prvom prilikom
juri na telefon ne zaboravlja

32-956...

GORKI OKUS

gorki okus nije riječ
za dvije godine srama
osudili su tvoga čovjeka
a sada nastavi sama
ljubav spaja
laku noć ne budi tužna
ljubav spaja
laku noć dolaze drugi

gorki okus nije riječ
za godine srama
gorki okus nije bol
morat ćeš sama

gorki okus nije prava riječ
za logiku šutnje
paranoidni strah od istine
iza željezne ruke
ljubav spaja
laku noć ne budi tužna
ljubav spaja
laku noć dolaze drugi

gorki okus nije riječ
za godine srama
gorki okus nije bol
morat ćeš sama


FILIGRANSKI PLOČNICI

ja sam kralj
sudbina je metresa
sa zastakljenim očima
upravo prelazi ulicu
ponekad je osjetim
na vrhovima prstiju
grobnica za borisa
čovječe
ako želiš da saznaš
pristani na sve
ako želiš da mijenjaš ljude
ne odmeći se

ja sam kralj
ti si žena pjesnika
zašto plačeš gospođo
peludna groznica
čovječe
ako želiš da saznaš
pristani na sve
ako želiš da mijenjaš ljude
ne odmeći se

filigranski pločnici
puni baruta
filigranski pločnici
usta puna baruta


Prekucao: Željko Boros, boros@osijek.etfos.hr