1. kao i jučer
2. idi za svojom sudbinom
3. nebo iznad trnskog
4. kad fazani lete
5. plavi golub
6. štićenik
7. anđeli
8. niska bisera
9. my dear
10. nemir i strast
kao i jučer
ruke su mi bile slani pijesak
sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumiješ
ali
volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer
iza zavjese
ono sto me stalno plaši zvuči poznato
mozda ne razumiješ
ali
volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti prošlo stoljeće
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
možda ne razumijes
ali
volim te
idi za svojom sudbinom
uskraćujem ti pravo da me i dalje zabavljaš
odbacio sam tvoje okove
pune neuspješnog
hladnog prezira
koga si zapravo voljela
čovjeka
sa nemogućom dikcijom
ili ljubav gomile izabranih prosjaka
što na prvi udarac
bježe preko granice
uskraćujem ti pravo da me i dalje zabavljaš
moje lice želi zaborav
moje lice želi odmor od silnih putovanja
moje lice želi svijest
istinu
pa ma kakva ona bila
i zato bježi od mene
ponesi svoje kofere pune gorkih spoznaja
idi za svojom sudbinom
i ne vraćaj se više
nebo iznad trnskog
zadnji put je nebo iznad trnskog
izgledalo licem kao cjelina
sa posteljinom i jastukom
skinuto do gole kože
pitala si zašto tražim grotesku u svakom detalju
i da li je ikad bilo bolje
kao da sam svemoguć
i otkud to da pamtim tvoje snove
kaži barem pravu riječ
i uzduž ulice poteći će moj dah
famozni pukovnik koji živi danas u moskvi
1 i 90 visok
lijepo izgleda
uvijek me kopkalo čime se zanimaju kodi i njegovi
kad su u penziji
moj slučaj je inače riješen
čeka se neka zgodna prilika
nebo iznad trnskog
nebo
iznad uspavanog trnskog
samo nebo
iznad uspavanog trnskog
kaži barem pravu riječ
i uzduž ulice proteći će moj dah
kad fazani lete
zasto tražiš karizmu punjena ptico
mogućnost prosvijećenosti
razdvaja te u beskraj od žudnje za misijom
miris zemlje
koncentrični krugovi gluposti i neznanja
kao prstenje
ono dalje ne razumijem
izgleda mi da je mrtva straža
rekoh sati
moj bože koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske selve
koliko poredanih misli iza kojih ne stoji ništa osim
mržnje
svjete
vlasti
i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge
i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare
i rijeka nije bila rijeka u samom početku
i nije nužno da ne bude ponornica do kraja
sto se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava
kad
mrtvi fazani lete a ni jedan ne pade
sto se događa kad očajanje zahvati ljude
kad
očajanje neumitno prelazi u kajanje
gledajući iz daljine konture na sceni
padaju mi na pamet vodene boje
umazane ruke
brzo se peru
plavi golub
ponekad je vidim ležeći u snu
kao igru sjena na mom ramenu
bijelo svjetlo iznad površine tupih koraka
koliko još ima do očaja
darovat ću ti plavog goluba
imaj srca kad zakuca na tvoja vrata
ne gledaj u meni prolaznika bez alibija
ne gledaj u meni plavog goluba
dvojica na ulici
sami
protiv svih
dvojica na ulici
sami
zagrlio sam prvu djevojku
uživala je u milovanju
oblaci su vukli kišu sve do prozora
ne gledaj u meni svoga goluba
štićenik
razdijelio sam blagoslove
i smotao džoju
dugo sam trazio obalu
imala je boju mojih potplata
i nisam je uspio naći
a onda su me gonili neki čuvari
i ružno udarali gvožđem u glavu
stvarno glupi način da se ubije noć
sad sam štićenik
imam sve sto zaželim
jednom kada izađem nemoj da te zateknem sa drugim
u snu
moje ime više nitko ne pamti
javili su da sam dobio sina
u 8 i 50
iza lokalnog groblja
prošišao sam kroz straobalno jato pingvina
i kog vraga rade sestre u mraku
znam samo da su zvona zvonila
svu noć
petkom obično ne podnosim ljude
i mrzi me da plaćam za čekanje u redu
i mrzi me da me zbog toga vode za ruke
i drmnuo sam onog u sivom mantilu
s kurvinskim izrazom između očiju
i znate li da su me poslije jebali svu noć
sad sam štićenik
imam sve sto zaželim
jednom kada izađem nemoj da te zateknem sa drugim
u snu
anđeli
slinavi kurvari
bijedni genitalci
nezgodno potežu
ukrućenu vrijednost
razbit će ti ličnost
slaniju od mora
odstupi korak ženo
gledaj
nezajezni anđeli
dolaze
kao krv crveni
anđeli
kao znoj opori
brutalni anđeli
ponekad u osam
ponekad u tri
lijevi skup ideja
dolje ispod nogu
otvori sirom oči
tiho kao jeza
pušteni s lanca
gledaj
nezajezni anđeli
u kolima od plastike
u djevojačkim snovima
u majmunovom vidjenju
u raspaljenim noćima
tko zna
ne bu dobro svršilo
niska bisera
uvijek se vračam ulicama s kojih si potekla
u jesenja predvečerja osjenčanih bora
znam da me išćekujes svakim treptajem
ispod naslaga paučine u lažnom obilju
ljepota je kao parfem ide za tobom
diskretno a zatim naglo otvara sva vrata
i ostavlja te zbunjenu
jer nitko ne dolazi
jer nitko ne zna da se sama
ne možeš
izvući
na tragu bez spoznaje
na tragu bez svijetlosti
znam da me očekuješ u nisci bisera
rascvjetali vinovnici jetkih uboda
ne dopiru do tvoga srca
iako
tavore na dnu protekcije
poput mumija
temeljito ispunjeni besmislom
ako ostane ista za nama
ako preostane nesto i za nas
my dear
skrivala se iza lutaka
orošenih sjajnih očiju
gledaj kako priča
kao dijete u snu
govorim ti sve po sjećanju
želio sam da je izljubim
pored crkve svetog svinganja
sto god da je razlog za kasniji slom
ne spominji noć
pod žutim peludom
my dear
buđenje je nešto najgore
ispred crkve svetog svinganja
neki sretni ljudi
od tobacco road
pod žutim peludom
my dear
nemir i strast
ljeti dolijeće na tisuće zdralova
u prvom sutonu
jedan od njih skida prsten sa zelene naranče
predah između ratova
zasto uzdišu stasale djevojke
poljupce i onako nitko ne broji
olovni kovčezi nošeni maticom
kriju šarena odličja
ili je nemir
ili je strast
ima tog ovdje i suviše
