1. 041 1:30
2. užas je moja furka 3:15
3. fa-fa-fa 1:47
4. kipo 1:37
5. ne reci mi dvaput 2:40
6. provedimo vikend zajedno 2:02
*7. kurvini sinovi 3:27
8. bankrot mama 1:35
9. pametni i knjiški ljudi 3:20
10. kad miki kaže da se boji 3:00
11. pit... i to je amerika 3:04
12. daleko od istine 2:15
13. poljska u mome srcu 3:28
14. suzi f. (kada vidim beč) 1:50
15. izmedju nas 2:35
16. nemoj po glavi d. p. 1:22
17. gospodar samoće 1:33
18. poljubi me 3:27
19. karta za sreću 2:55
20. uvjek ista priča 3:18
21. sunćana strana ulice 2:03
22. grad bez ljubavi 1:20
23. nedjelja popodne 3:37
24. odlazak u noć 4:14
* (imperijalizmu i hegemoniji)
041
kada zagreb izranja iz sna
čekaju ga konduktera dva
da ih povede na remizu
da razbiju lozom krizu
kada zagreb izranja iz sna
nema više frikova
nigdje nema frikova
kada zagreb izranja iz sna
UZAS JE MOJA FURKA
smrdljivi grad zatvara podrume
smrdljivi grad zatvara ulice
smrdljivi grad je zadovoljan sobom
strukture ga dobro furaju
kosijaneri trule u patikama
muda im zaprašuju cestu
guzice spuštaju nisko do poda
kako se oni samo dobro furaju
smrdljivi grad otvara jeftine bircuze
za šljakere sto locu ko' pesi
studenti bez diplome
zene bez ljepote
neženje bez stana
putnici bez para
jeftina mjuza teška cuga
lutrija je njihova furka
jeftina mjuza teška cuga
užas je moja furka
FA FA FA
ti i ja lutamo kroz noć
potmulo je stenjao moj grad
ispred nas put bez povratka
daleko se čula muzika
fa fa la si mi ti
fa la ti
ulica hladna bešćutna
nezgodno se voljeti na njoj
dat ću ti sve sto poželiš
potaknimo ponos zajedno
fa fa la si mi ti
fa la ti
dodirni me samo jednom draga
popuši mi ponos draga
KIPO
kipo ima dusu djeteta i kretnje dame
beskrajno se skanuje da priča
čini mu se da ga gitara ne slusa
on bi da ona sama svira
kipo ima oći tople i vlažne
mi slušamo njegove ploče
dok se trudi da ih sve pokaže
umori se i naprosto zaspe
u sobi tajac
sve se mijenja
kipo odmara
šale nema
lord mu skida cipele
rasanjuje se dok ih žnjira
navlačimo kapute po uglovima
i ostavljamo ga da sniva
NE RECI MI DVAPUT
ne reci mi dvaput
ne reci mi nikad
generalske zvijezde
za njenu ljubav
medalja na cesti
samotna sjena
izvezene pruge
iznad moga ramena
kanalom sto protiče
iz srca neona
stigla je večeras
kulisa od znoja
dolje na svijetlosti
zvuk aviona
hladno se držala
moja hotelska soba
PROVEDIMO VIKEND ZAJEDNO
o.k. ludo
moram da te pitam
sto te veže za prijatelja mog
misli na sebe
zagledaj se u mene
provedimo vikend zajedno
ljubav je priča iz lažnih magazina
ljubav je miljama daleko od nas
kada me provociraš
nalazim da ti se sviđam
ne furaj se djevojko na nas
upamti jednu stvar
u ništa nisam siguran
osim da te loše zabavljam
nudim ti sokove
imbecilne tulume
nudim ti popljuvane gradske ulice
nudim ti dosadu peting i disko muziku
ali nema veze
može i gore
KURVINI SINOVI
iza prozora nemirnog sna
osjećam njihove sjene
gledam kako kroz zidove plešu
kurvini sinovi
zatvori gubicu nije vrijedna zanata
istresi gorčinu do kraja
na strateškim mjestima njihovi ljudi
kurvini sinovi
lutke od krvi bez trunke ideje
ubice na cesti
loša noć bježim iz grada
oni dolaze
kurvini sinovi
otišao sam daleko do krajnjih granica
more je uzimalo od neba
ma drugoj strani znaci oluje
vidio sam kako plaze u tami
hladna noć pred velike događaje
ne želim više da se sjećam
znali su gdje ce me naći
kurvini sinovi
BANKROT MAMA
mama
znaš li kako ljubi
znaš li kako me guli
nije važno
mama
sto zaradim potrošim
sto dobijem izgubim
skroz sam bankrot
mama
ima dana kad sam sam
ima dana kada lutam
kad sam tužan
mama
trazim je na stanici
trazim je na ulici
ne uspijevam
mama
noci su mi dosadne
noci su mi naročito teške
noci su upravo kao i njeno lice
puno požude
PAMETNI I KNJIŠKI LJUDI
večeras sam s čerom bio
u kavkazu uz pljuge i pivo
raspravljali smo mnoge stvari
i kužili svijet
čeri spike nikad dosta
pita me o planovima
smije mi se baca foru
da osniva bend
a u sebi nemoć krije
da promijeni stil manire
da zablista u onom
u ćemu je jak
jer i on kao i drugi
pametni i knjiški ljudi
istrošio se vremenom
skroz na skroz
vani kiša i dalje sipi
ništa novo pod neonom
šankerica bocom boži
istjeruje dug
kazem čeri da smo stranci
kao što to i morrison reče
usamljeni marginalci
polusvijet
a čera me i dalje sluša
pije pivu pljugu duva
gleda nekud u daljinu u noć
jer i on kao i drugi
pametni i knjiški ljudi
istrošio se vremenom
skroz na skroz
KAD MIKI KAŽE DA SE BOJI
kad miki kaže da se boji
on misli ozbiljno
ima fobiju od potresa
živi visoko
kad miki kaže da se boji
u ocima mu strah
toksira se vinjakom
i ne pomislja na laž
kad miki kaže da se boji
noge mu klecaju
kupio je skupa kola
a sada ga zezaju
kad miki kaže da se boji
dan postaje siv
naručujem mu novu rundu
i odlazim
a na ulici sa svake strane
filijale uredi
iz njih plaze birokrate
jao ljudi pa ja se bojim
tek sada znam što je strah
i ja se bojim
kad miki kaže da se boji
strahuje za kćer
što ce njoj pilule
ima trinaest let
kad miki kaže da se boji
izlazim na zrak
muka mi je i znojim se
povraćam
PIT ... I TO JE AMERIKA
amerika nije rad i znoj
postoje holivud i frenki boj
diznilend bejzbol i rok end rol
godine očaja godine nade
jedni ruše a drugi grade
prolaze ratovi padaju vlade
pitove ruke više nisu mlade
od aljaske do meksika
to je ona druga slika
pit ... i to je amerika
u buci u larmi u rudniku
na farmi
pitove ruke vise nisu mlade
šezdeset godina za dolar rade
a negdje daleko u ilinoji
nadgrobna ploča stoji
i prazan kovčeg čeka
da pit stigne iz daleka
od aljaske do meksika
to je ona druga slika
pit ... i to je amerika
kad umoran zaspe
i više se ne probudi
jedino za čime žudi
je da
umjesto blaženstva i raja
vidi zoru kako rudi
i sunce starog kraja
od aljaske do meksika
DALEKO OD ISTINE
kako si glup
kako si ohol dragi moj
sudiš o mojim osječajima
kako si ružan
u svojoj nezrelosti dragi moj
izvještačen
bijesan
neshvaćen
na tvome licu praznuje veliko ništa
i da zivis tisuću godina nećeš uspjeti
daleko si ti od istine
POLJSKA U MOME SRCU
gdanjsk osamdesete
kada je jesen rekla
ne
gdanjsk osamdesete
držali smo palčeve
rudari
studenti
brodogradilište
svi mi
gdanjsk osamdesete
uzavrele tvornice
dva puta se ne šalju
tenkovi na radnike
nisu se usudili
pobijedili smo
svi mi
poljska
u mome srcu
mazurka
poljska
nije nikad dala quislinga
svaki dan
poloneza
zvoni na mojim vratima
poljski jantar
narukvice
volodjine ćuke
šiber u pola cijene
papa wojtyla
i ja
gdanjsk osamdesete
redovi za novine
nezavisni sindikati
komiteti zaštite
gdanjsk osamdesete
uzavrele tvornice
dva puta se ne šalju
tenkovi na radnike
tenkovi na radnike
tenkovi na nas
SUZI F. (KADA VIDIM BEČ)
kada vidim beč
pada mi na pamet suzy f.
mislila je da sam lijep
željela me noću kraj sebe
suzy f.
danas sam tu a sutra daleko
suzy f.
nije mi se dopao tvoj grad
IZMEDJU NAS
priznat ću ti da te volim
ako budeš dobar drug
ako mi budeš vesela i lijepa
bas onako kao u snu
priznat ću ti da te volim
reci ćes mi ne budi lud
nismo na filmu zaboga
opusti se malo
i otkopčaj taj prokleti gumb
pa ako želis da ti donesem sreću
prepusti se meni
eksplodirati neću prije vremena
obečajem to
večeras sam u formi
puna sam snage
ovo ce biti luda noć
priznat ću ti da te volim
na zgodnom mjestu uz put
kada zaustaviš motor i ugasiš svjetla
poljubit ću ti ruku
priznat ću ti da te volim
smiješ se i kažeš jeftina stvar
kao slika sa naslovne strane
neka to ostane između nas
NEMOJ PO GLAVI D. P.
priča mi prijatelj sve iz prve ruke
neki dan u gomili cugali na eks
napunili stolove pelinom gorkim
skužili ih frajeri i rašćistili stvar
odvedi ih na sigurno mjesto
i tamo složno i u dubokom miru
popušili maru sve po pravilu
ajoj
pjevao je grozomorno zbor
samo nemoj po glavi druže plavi
GOSPODAR SAMOĆE
ona vuče moje niti
ona ćini moje sne
dok ja listam stare novine
ona bježi od dosade
uspjela je da se smiri
odlazi nekud nasamo
a ja maštam zatvorenih oćiju
u mislima je pratim
ona vuče moje niti
ona je hladna i daleka
kao gospodar samoće
igra se osječajima
ona zna da je gledam
odlazi nekud nasamo
a ja maštam zatvorenih oćiju
u mislima je pratim
POLJUBI ME
sretan sam sto osjećam
da nisam kao drugi
ne zatupljuju me medijima
u podsmijehu sam prvi
smrdi mi iz ustiju
znoje mi se noge
oći su mi pivske boce
sačuvaj me bože
poljubi me ravno u dupe
strahovi su konjukturni
od njih se dobro živi
ne primajte nikoga u svoja kola
komunicirajte telefonom
ugradite duple brave u stan
konzumirajte diskretno šarm
nek' vječno živi vaša ljubav
svijet je izvan vas
poljubi me ravno u dupe
gospodo jedite sendviće
i ispijajte piva
još uvijek vam dobro stoji
u vama je perspektiva
ljubitelji dosade
udružite snage
kupališna sezona počinje
idite na more oceane
i čuvajte se ajkula
motrite na ljude
ovo su nesigurna vremena
miki ostani kod kuće
KARTA ZA SREĆU
stojim na uglu
prijepodnevni sat
žicam kartu za sreću
u jednom pravcu
stojim na uglu
siguran sam da znaš
karta mi je u džepu
u jednom pravcu
razmišljam
tražim razlog da ne brinem
odlazim da ti kažem da te volim
stojim na uglu
između deset i dva
odlučujem se da ti pišem
u jednome pravcu
stojim na uglu
tako obićan dan
sanjam o tome da te nađem
u jednom pravcu
razmišljam
tražim razlog da ne brinem
odlazim da ti kažem da te volim
stojim na uglu
prijepodnevni sat
žicam kartu za svoje snove
i da me poštediš
kada ti kažem da te volim
UVJEK ISTA PRIČA
kosa mi se na glavi diže i strašno me ljuti
kada vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi
u novinama neki frajer glasno trubi
zaboga recite narodu da se javnost buni
kažite mi tko je podoban
kažite mi tko je opasan
uvijek ista priča
slobodnih mjesta ima samo gdje šljakeri rade
svi bi u birokraciju tamo su bolje plaće
produktivnost ima svoje ekonomsko opravdanje
zašto da proljevam znoj kada dobijem manje
kažite mi tko je podoban
kažite mi tko je opasan
uvijek ista priča
pijem kavu danas barem dvadeset puta
a efektivno radno vrijeme mi nije ni pet minuta
ne nerviram se mnogo učim dikciju
sa odgovornima ću sprovesti jednu dnevnu akciju
kažite mi tko je podoban
kažite mi tko je opasan
uvijek ista priča
SUNĆANA STRANA ULICE
tvoje lice brzo zamiće
za najbliži ugao van pogleda mog
pitanje je dali ću te ikada više...
ali ne razbijam glavu time
to mi nanosi bol
sunćana strana ulice
gledam lijepe djevojke
zbilja je tužno biti sam
na ovako divan sunćan dan
mnogi misle da ja radim
rekoh sebi dobar štos
plaha narav eto to je
od rada mi zlo
u tramvaju mi masa ljudi
bez pardona prste gazi
pritisnuti poslom brigom
svatko svoje dupe čuva pazi
GRAD BEZ LJUBAVI
grad bez ljubavi
sumrak ideja
loše vibracije
u mojoj glavi
dolje na ulici
koraci u tami
mozgovne vijuge
šeću svoje pse
stajao sam predugo
na tramvajskoj stanici
zagrljeni parovi
u gomili snova
briga me frajeri
za vaše reklame
ovuda su prolazili
i drugi prije vas
pljunuo sam magazine
propagandu
zlatouste novine
pljunuo sam dupelisce
preko cijele stranice
NEDJELJA POPODNE
nedjeljno popodne
u pola pet
prazne su ulice
mislim o svemu
tužan je grad
odoh daleko
ispijam do dna
nedjeljno popodne
u pola pet
sporo protiče
slušam muziku
i opijam se
nedjeljno popodne
nogometni dan
zaboravio sam sat
sklapam oći
hvata me san
ja plovim
baj baj
ODLAZAK U NOĆ
uz tihu kletvu jurim kroz grad
kaput na ramenu normalna stvar
novine u ruci jucerašnji broj
ne izgledam lijepo briga me za to
zalazim u svaku birtiju
tamo trgnem vino rakiju
a onda žurim da ne zakasnim
i prije nego što se pozdravim s njom
dodirnut ću joj usne lagano
odlazimo zajedno u noć
ona želi da joj govorim tiho
da ne veličam svoje probleme
hoće da živi s onim koga voli
gleda u druge a misli na mene
priznaje mi da je udata
da ne ljubi svoga čovjeka
a ja šutim mudro razmišljam
njeni prsti kao da traže krivca
samo lete oko moga lica
hajde ženo koji ti je vrag
diskretno šapućem spominjem kino
vani je tužno a unutra fino
skupe pare za dosadne sate
ne žalosti se srce mislim ja na te
kupuje mi tada kokice
kikiriki slane koštice
stvarno se trudi da mi ugodi
a oko nas sve neki gladni ljudi
šušte papiri odozada nam smrdi
jao gospode kako grozan film
ponoć se bliži predstava traje
sjedamo u kola idemo dalje
izvan grada ima parcela
lijepo mjesto na kraju sela
vodimo ljubav zagušljiv je zrak
snažno svijetlo pada ravno na nas
nije normalno pa to je vlak
grabim volan i dodajem gas
hladan znoj mi curkom nagriza vrat
paranoja
bježimo u mrak
snimano u "jm" studiju, u zagrebu
(veljača-ožujak '81.)
branimir štulić - gitara, vokal
boris leiner - bubnjevi, vokal
(solo 6, 14)
mišo hrnjak - bas, vokal (solo
16)
miroslav sedak-benčić - saksofon
2, 15, 23
franjo vlahović - truba, trombon
15
nikola santro - trombon 4
mladen juričić - harmonika 11
u veoma teškim trenucima pjevali
tata i truli
snimatelj: janko mlinarić
design i ulje na naslovnoj strani:
davor mindoljević
producent: branimir štulić
preporuča se stereo slušanje
Napisano u četvrtak naveće, nakon
opće opasnosti. Hvala Mafijozi što me nagovorio da kupim ovaj CD, hvala seki
sto je očistila kuhinju, i pozdrav svima koji negdje u mraku drmaju cugu i drapaju
po gitari i pjevaju AZRU.