ARKZIN
Fanzin Antiratne Kampanje Hrvatske, broj 4, srpanj 1993. Interview s Branimirom Johnnyem Štulićem
USKORO OBLAČIM UNIFORMU
Šta je presudilo da odeš van, u takozvano inozemstvo?
- Pa da spasim živu glavu bogati!
Zar je bilo baš tako?
- Pa je, ja ti dođem ko' gromobran. Kada sam to isto rekao '87 godine, onda su po novinama bili komentari da sam lud, ili tako nešto. Dobro, ne baš lud, ali bilo je ono "ma šta ovaj sere". Nije prošao tren, kad vidiš cijela frka, a?
Hoćeš reći da si naslutio što će se sve desiti?
- Pa jesam, ali ne naslutio, nije to sad predviđanje, nego mi je logika to govorila. Nisam bio prvi u tome, to hoću da kažem. Prije mene je Mile Rupčić zapalio. Četiri godine prije mene zapalio, i ja sam rekao koliko je on pametniji od mene. Onda sam i ja zapalio. Čuj, bolje biti drugi nego zakasniti.
Bajaga je pokupio simpatije zato što nije baš pretjerao s kojekakvim ratnohuškačkim ili vulgarno-domoljubnim pjesmama.
- A što kurcem nije mrdnuo da spriječi, kao što nikad nije kurcom mrdnuo za ništa? Kao što se Ante Marković oslanjao na Tita, tako se ovaj oslanjao na mene, i još bezočnije, razumiješ? A radi mi o glavi cijelo vrijeme!
Kako?
- Pogledaj mu samo naslove na zadnjoj ploči, sve od mene uzeo: Balkan, Grad, Marina... Sve bre maznuo, a od koga bi? Al' ne zato što sam ja jedini, nego zato što on ne zna ništa osim da krade, jebote. A on to ne vidi, neće da vidi, ništa nije donio svoje, krade bezočno. Prije mi je krao... uzme moje pjesme pa ih isječe, pomiješa i onda ih slaže. A sda mi i naslove uzima, pošto sam ja poznat po najboljim naslovima, možda to nikad nisi znao. Sad mi i naslove uzima bez stida i srama i sad neki drugi trebaju da se srame.
Hoćeš li se nekada vratiti na ove prostore?
- Ne znam. To mi je vrlo teško, moram da kažem, i svaki dan će biti sve teže, sve teže zapravo. Mogu se vratiti u Hrvatsku, ali to će biti vrlo teško, da puno ne maštam. Poslije svega ovoga možda će biti moguć onaj sistem Homeinija, ali će tada čovjek već jednom nogom biti u grobu, ali se meni u to ne da ulaziti. Ne znam. Hoću reći, nikad ne reci nikad, pa čak ni onda.
Kako retroaktivno gledaš na vrijeme prije nego je počeo rat u tadašnjoj Jugoslaviji?
- Pa, ja Jugoslaviju nikada nisam volio. Nije imala dobro ime, to ime mi je uvijek značilo južna robija. Ma, dobro to me nije smetalo, dizajn je bio izvrstan, ali ljudi nisu bilo O.K. Ali sad je još gore. Sad je još puno gore. Ali ajde, nijedno zlo nije bez dobra. U tom smislu, bismo mogli puno filozofirati o tome, ali u principum, ako moram da biram - meni je komunizam bio puno draži od ovoga. Jer ovako će nam se i jezik izgubiti, a imali smo šansu da nam barem jezik ostane. Ali, niti je ono bio komunizam, niti je ovo kapitalizam. Na kraju krajeva, ja sam se jedini i borio protiv komunizma, a ovi ostali su došli kao partijski sekretari u kapitaliste, ne? Ja imam pravo da to kažem, nitko drugi nema pravo da zine, jer su svi ostali išli u zatvor zbog nacionalizma, a ne zato što su se borili protiv komunizma! To je velika stvar. Sada se to vrlo lijepo vidi.
Jednom prilikom si rekao da si po nacionalnosti Balkanac, jer je bolje biti prvi Balkanac nego zadnji Jugoslaven?
- Da. Ali sad sam to naravno opet morao progutati. Jer eno drugi je Ćiro Blažević prije par mjeseci kupio Dinamo i veli "ja sam balkanac". Treći je Balkanac Bajaga. Marš u pičku materinu, nisam više Balkanac, zaboravite...
Možemo li očekivati neku ploču od tebe?
- Pa ja već imam ono što sam prije dvije godine snimio, dupli album, ali to nisam izdao. Imam i nešto skucano za još jednu ploču, nešto kao "Nebraska" Springstinova. Tako da bih imao šta izdati odmah, ali to je nemoguće. To je ostalo čisto za mene. Jer kao prvo nemam s kim raditi i drugo ako uopće budem dolazio moram prvo srediti probleme sa ovim, kako se zove, "Croatia Records". Malo mi je smješno što se tiče te Croatije, gdje god kreneš, otvoriš novine, svud je Kroacija: nogometni klub, košarkaški klub, muzička radnja, proizvodnja cementa... sve žlič, žlic.. znaš kad dođeš na divlji zapad, samo žlič. Oni još uvijek, ta Croatia, još uvijek prodaju mene, a ja s njima nemam ugovor od '85, ja sam samo ulagao svoje novce tamo. Ja sam stvarno najveći komunista na tim prostorima poslije Tita, ja sam sve to radio za raju. Nisam ja radio za raju, da budem dobar ljudima, nego sam radio... kako bi to rekao, ja sam mislio da sve to spada društvu i da društvo ima najviše koristi od toga. Ali sad se sve promijenilo, sve je to kao nacionalizirano? Oni nemaju nikakvo pravo da to prodaju, ukrali su mi pet miliona maraka. Prije nego što umrem morat ću sve te stvari da sredim. To mi stoji, samo čekam pravu priliku.
Tko ti je krao, i tko ti još uvijek krade novce?
- Trolist: Škarica, Kundić, Bošnjak, a iza njih opet stoje oni Gloštajni, koji drže te situacije. Obično su takvi ljudi na tim mjestima. Prema tome nisu toliko bitna imena, to je čitava jedna linija. To su bivši partijski sekretari, samo se prebacili i postali kapitalisti. Sve su to reformisti. Rat su i napravili reformisti. Oni su najveći kriminalci. Nitko od njih vojsku služio nije. Tko god nije služio vojsku taj je postao rukovodilac, jer su oni najvještiji da se izvuku.
Zehrudin Isaković
