HEROINA NOVA
broj 20, ožujak 1995.
Interview s grupom "Vještice"; na pitanja vezana uz "Azru" odgovara Boris "Grof" Lainer, nekada bubnjar "Azre", sada bubnjar "Vještica".
HEROINA Nova: Uključimo malo tvoja sjećanja. Što misliš o vremenu koje je iza tebe, i kao bubnjar VJEŠTICA, ali i kao člana AZRE?
Lainer: Tek sada vidim koliko je to bilo jako. Nismo ni bili svjesni koliko je to bilo hipnotičko vrijeme. Sretan sam što sam to proživio. Što sam bio dio svega toga. Vidim da novi klinci i dalje kupuju AZRU i ako se Johnny vrati, mislim da bi ponovno zasjeo na kraljevsko prijestolje koje ga čeka. Meni se, naravno, to više ne može ponoviti. Mislim da je za običnog smrtnika dosta deset godina.
HEROINA Nova: Postoji li opasnost da se gospodin Štulić vrati? Naime, njegove su ploče kao CD reizdanja odnedavno u svim prodavaonicama diljem Hrvatske.
Lainer: Da se materjalizira, Demon!? Pa, gledaj, velika je nepravda prema njemu, jer on od toga pare nije uzeo, neće s tim imati ništa. A da se to ne izda - opet je nepravda prema novoj generaciji, jer to je muzička lektira. To su k'o DOORSI, svi slušaju DOORSE. Moja kćerkica od petnaest godina sada je žestoko na AZRI. To je human potez, da se to sve ponovo reizda, no i nehuman prema čovjeku koji od toga neće vidjeti ni prebijene pare.
HEROINA Nova: Tvoja iskustva prije AZRE?
Lainer: Rastao sam na hard rocku. Stari ZEPPELINI, DOORSI, pa čak i BEATLESI, uglavnom sam kopirao velike, Bonhama, no tko zna kud bi moj put otišao da sam završio akademiju i postao kipar. No, pojavio se Johnny, sudbinski se to dogodilo, živio sam s njim u istoj četvrti. On je tražio bubnjara, izvan Zagreba, a ja sam bio u zgradi do njegove. Na faksu je onda došla ta informacija do mene, javio sam mu se telefonom i iduću smo se večer kod Sachera našli u sobi. On je već imao 16-17 svojih pjesama i za sat vremena sve smo ih uvježbali. Ja sam lupkao po nekakvom jastuku, a Srđan je svirao bas.
HEROINA Nova: Reci nam što je zapravo bilo s prvim basistom AZRE?
Lainer: On je spasio svoju dušu. U Jehovinim svjedocima. Hodočasti po svijetu, javio mi se prije nekoliko godina i kazao da se osjeća kao u pustinji. Da jedini ima vodu, a tisuće žednih su oko njega. Što ćeš ljepše za jednog čovjeka.
HEROINA Nova: Kako danas gledaš na status AZRE? Ne samo u Hrvatskoj, nego općenito njezin status u bivšoj državi?
Lainer: Johnny je više pjesnik nego gitarist. On se u rock'n'rollu isfurao samo zato da bi se njegova riječ čula. On je kroz muziku gradio svoj image egocentrika i čovjeka željnog moći. Sada, naravno, to je prošlo, no on je time bio opterećen. Kada je shvatio da ljudi to više ne percipiraju, izgubio je razlog za pjesmu. Ljudi su isto pljeskali PARNOM VALJKU, Vukašinoviću, kao i njemu. A mislio je da ga ljudi stvarno razumiju. Otišao je iz zemlje duboko razočaran u sve to.
HEROINA Nova: Je li na to dijelom utjecala i njegova hiperproduktivnost, često bez pravog autorskog pokrića?
Lainer: Misliš da je izgorio u paklenoj vatri kreacije? Pa, ne znam, možda su se tako i zvijezde pokrenule. Ne znam kud bi sve to otišlo bez pomoći svih nas, no vrijeme je postupno odnijelo tu magiju.
HEROINA Nova: No, magija Štulića i AZRE u drugoj postavi, vratila se povratkom Johnnya iz Nizozemske.
Lainer: Pa vratila se, ali nikada nije više bilo te visine. Johhny je tu bio sve, a ja sam bio samo mješač boja. To je ipak bilo sve njegovo, čisto subjektivna umjetnost. On je bio poput Pikasa - nikada nije podilazio ničemu, pratio je svoju zvijezdu. Ti volio to ili ne. Ima ljudi koji to i dalje vole.
HEROINA Nova: Znači, ti opravdavaš njegovu autorsku shizofreniju?
Lainer: Da, svakako, jer je on stvarno bio u tome dosljedan. Izgorio je i nikada nije kalkulirao. Ni s čim.
HEROINA Nova: A vaš razlaz?
Lainer: Normalno je da ljubav traje, a tako i umire. Odnos se pokvario, bili smo zajedno u Nizozemskoj, slali te stvari u Ameriku, podosta naivno, pjesme na hrvatskom, a Johnny je sve to tvrdoglavo htio isfurati vani. Sve se to zapravo izgubilo u nizozemskim kanalima i nije naŠlo pravi put. On još pokuŠava naći izlaz iz tih kanala. Volio bih da se vrati u Hrvatsku.
HEROINA Nova: Možda ne zna za onaj čuveni grafit u Zagrebu - "Johnny vrati se, Jajo nas jebe!"?
Lainer: To je sjajno. Možda bi mu taj grafit trebalo poslati, možda bi ga to pokrenulo.HEROINA Nova: Tvoja usporedba Johnnya i Gorana Bregovića?
Lainer: Mislim da su oba velika, ali Johnny je nekako u tome bio iskonskiji, veći umjetnik. Nekako, Brega je bio probitačniji, on zna funkcionirati električno. Nije toliko autohton, ne trgovac, već više sakupljač, koji to sve sublimira. Johnny je autohton. No, da ne zaboravimo Srđana Sachera. On ima nešto u svojoj karmi što ljudi ne uspijevaju percipirati. U HAUSTORU je bio siva eminencija, svi su gledali Rundeka. Mi kao VJEŠTICE sviramo i pjesme HAUSTORA, jer su to Sacherove stvari, a on ima pravo svirati svoje stvari.
HEROINA Nova: Koji je album i koje su pjesme za tebe najbolje iz repertoara AZRE?
Lainer: Album "Sunčana strana ulice", kao i "Ravno do dna" po energiji. Produkcija je unazadila prvi album, za koji smo prolili tone znoja, a toga ničeg nema na ploči, možda samo 20 posto. Jednostavno, tako je prošlo. Od pjesama spomenuo bih, recimo, "E pa što", "Sloboda", "Kurvini sinovi", "Gracija", cijeli taj zagrebački krug pjesama, to mi je drago, kao i "Krvava Meri".